Kada je slava – narod ostaje po strani, a političari u prvom redu.Da li je to normalno?Nekome jeste a nekome nije

Moze li obican covjek doci do hljeba ?

U našim krajevima, običaji i tradicija su duboko ukorijenjeni. Jedan od tih običaja je lomljenje slavskog hljeba – simbol zajedništva, mira i blagostanja. Međutim, u praksi, kada slavu organizuju političari ili velike institucije, taj simbol zajedništva nerijetko postaje ekskluzivno pravo malog, odabranog kruga ljudi.

Mnogi građani su primijetili da, kada dođe neka velika slava ili važan događaj na kojem su političari prisutni, običan narod jedva može prići, a kamoli doći do slavskog hljeba. Umjesto da se svi okupe i podijele, često gledamo redove fotoreportera, tjelohranitelja i protokolarnih ograda koje odvajaju “važne” od “običnih”.

Zašto je to problem?

Slavski hljeb nosi snažnu poruku – svi učestvuju, svi su jednaki pred Bogom i pred običajem. Kada se taj simbol pretvori u političku predstavu, gubi se osnovna vrijednost zbog koje je običaj nastao.

Politička slava umjesto narodne

Sve češće se stiče utisak da se slave političara pretvaraju u medijske događaje i promociju, a ne u istinsko okupljanje zajednice. Umjesto da narod ima priliku da se osjeti dijelom svečanosti, on postaje publika koja posmatra sa strane, dok se hljeb lomi iza zatvorenih vrata ili unutar kruga “pozvanih”.

Šta bi trebalo da bude drugačije?

• Otvoren pristup: Slavski običaji bi trebali biti dostupni svima, bez obzira na status.
• Poštovanje tradicije: Lomljenje hljeba treba da ostane simbol jedinstva, a ne političke promocije.
• Jednakost: Niko ne bi trebao biti “važniji” kada su u pitanju običaji koji pripadaju svima.

Ako želimo da sačuvamo pravu suštinu naših običaja, moramo ih vraćati narodu. Jer hljeb koji se ne dijeli sa svima, prestaje da bude simbol zajedništva i postaje samo dekoracija na političkoj sceni.