240 miliona Serdarovu, a radnici bez plate: Ogoljena politika SNSD-a na leđima Ugljevika

 U samo nekoliko dana ogoljena je politika Savez nezavisnih socijaldemokrata. Dok se milionski iznosi bez zadrške prebacuju na ime rješavanja sporova i “strateških interesa”, radnici Rudnik i Termoelektrana Ugljevik u februaru još čekaju platu.

240 miliona Serdarovu, a radnici bez plate: Ogoljena politika SNSD-a na leđima Ugljevika

Preko preduzeća Gas-Res izdvojeno je 240 miliona KM za otkup udjela kompanije Comsar Energy Republika Srpska, iza koje stoji ruski biznismen Rašid Serdarov. Istovremeno, ljudi koji svakodnevno silaze u jamu i održavaju sistem na životu nemaju ni ono osnovno – zarađenu platu.

To nije samo ekonomsko pitanje. To je moralno pitanje.

Banke ne čekaju “strateške odluke”

Dok vlast govori o stabilnosti sistema, radnike zovu banke i mikrokreditne organizacije. Rate kredita ne zanimaju politička saopštenja. Opomene stižu uredno, ali plata ne.

Kako objasniti porodici da novca nema, a da su istovremeno milioni isplaćeni? Kako objasniti djeci da država ima za investitore, ali nema za njihove roditelje?

U februaru mnogi radnici još nisu primili platu. Ljudi su sludjeni, iscrpljeni i zabrinuti. Neizvjesnost je postala svakodnevica.

Ugljevik u agoniji, vlast bez odgovora

Kada je Rudnik i Termoelektrana Ugljevik blokiran, blokiran je i život u Ugljeviku. Trgovine bilježe pad prometa, ugostitelji zjape prazni, a opština tone u finansijski haos.

Ugljevik nije samo energetski objekat – to je srce jednog kraja. A to srce danas kuca usporeno.

Ono što dodatno boli jeste osjećaj da su prioriteti jasno postavljeni – i da radnici nisu među njima. U nekoliko dana ogoljena je suština politike SNSD-a: kada treba obezbijediti ogroman novac za rješavanje odnosa sa investitorom, sistem funkcioniše brzo i efikasno. Kada treba obezbijediti platu radniku, sistem zapinje.

240 miliona za jednog, neizvjesnost za hiljade

Iznos od 240 miliona KM djeluje apstraktno dok se ne uporedi sa stvarnošću na terenu. Taj novac mogao bi obezbijediti stabilnost, investicije, sigurnost radnih mjesta. Umjesto toga, Ugljevik je u agoniji, radnici u brizi, a javnost bez jasnih odgovora.

Ovdje se ne radi o političkom nadmetanju, već o pitanju dostojanstva. Radnik koji je odradio svoj mjesec mora znati kada će primiti platu. Porodica mora imati sigurnost. Grad mora imati perspektivu.

Ako je politika SNSD-a u nekoliko dana pokazala svoje lice, onda je to lice sistema u kojem su milioni brži od plata, a investitori važniji od ljudi.

A narod Ugljevika danas ne traži ništa više od onoga što je pošteno zaradio – sigurnost, stabilnost i poštovanje.

Portal NEMA NAZAD