Ugljevik između uglja i gasa: Termoelektrana pod maskom gasifikacije

 

Gasifikacija Ugljevika – razvojna šansa ili dimna zavjesa za kraj termoelektrane?

Ugljevik između uglja i gasa: Termoelektrana pod maskom gasifikacije

Najava izgradnje magistralnog gasovoda Šepak–Banja Luka–Novi Grad i mogućnost da se Ugljevik priključi na tu mrežu predstavljena je kao istorijska prilika za razvoj. Nakon sastanaka sa predstavnicima Sarajevo gas a.d. Istočno Sarajevo, poručeno je da bi jedan krak mogao biti usmjeren prema Ugljeviku, uz obavezu opštine da obezbijedi lokacije za dvije gasne stanice.

Sve to zvuči ambiciozno. Ali ključno pitanje je – zašto se o gasu govori glasno, a o sudbini Termoelektrana Ugljevik sve tiše?

Upropastili smo stub ekonomije, a sada nudimo obećanja

Ugljevik je decenijama bio energetski centar. Termoelektrana je hranila budžet, zapošljavala stotine porodica i držala ovaj kraj iznad vode. Umjesto ozbiljne modernizacije, ulaganja u filtere i prilagođavanja ekološkim standardima, dozvoljeno je da se godinama nagomilavaju problemi.

Danas, kada je energetska tranzicija realnost, umjesto jasne strategije za očuvanje radnih mjesta i stabilnosti sistema, građanima se nudi priča o gasu.

Ali gas još nije ni izgrađen. Priča se o gasifikaciji koja će navodno trajati četiri godine. A stanovnici Ugljevika nisu ni ove zime imali stabilno grijanje. Ako elektrana, prema navodima, neće raditi do daljnjeg – šta će građani raditi naredne četiri godine?

Čekamo li gas da bi sistem proradio?
Ili je to samo fol dok se u pozadini izvuče ugalj do kraja, a narodu ponovo „zamažu oči“ obećanjima?

Da li nas pričom o gasu pripremaju na gubitak uglja?

Sve je više sumnji da se paralelno sa pričom o gasifikaciji priprema teren za iscrpljivanje ležišta uglja bez dugoročne koristi za lokalnu zajednicu.

Postavlja se pitanje:

Hoće li se ugalj iskopati bez adekvatne naknade Ugljeviku?

Postoji li plan šta poslije?

Ko će preuzeti odgovornost ako ostanemo i bez termoelektrane i bez sigurnog alternativnog energenta?

Ako se ugalj ugasi, a gas ostane samo projekat na papiru, Ugljevik ostaje bez oba oslonca.

Gas nije čarobni štapić

Prirodni gas jeste čistiji energent od uglja, ali je i uvozan i podložan političkim i tržišnim pritiscima. Gasifikacija je složen i skup proces. Čak ni u Srbija gasna mreža nije ravnomjerno razvijena, a nama se obećava brza i stabilna realizacija.

Građani imaju pravo na sumnju. Posebno kada se obećava budućnost za četiri godine, dok se sadašnjost raspada.

Ugljeviku treba plan, a ne priča

Ako je gas dio dugoročne strategije – javnost treba da vidi tu strategiju. Ako termoelektrana ima budućnost – neka se to jasno kaže. Ako nema – neka se predstavi plan tranzicije, zaštite radnika i razvoja novih investicija.

U suprotnom, priča o gasifikaciji može se doživjeti kao dimna zavjesa dok se iza kulisa zatvara jedno poglavlje bez odgovornosti i bez jasne koristi za lokalnu zajednicu.

Ugljevik ne smije ostati ni bez uglja, ni bez gasa.
Ali najgore bi bilo da ostane bez grijanja – i bez istine.

Preuzimanje teksta je dozvoljeno samo uz navod izvora portal NEMA NAZAD