Patriotizam: Da li je to samo dizanje tri prsta?

"Tri prsta visoko, a ruke u tuđem džepu,
usta puna naroda, a narod jedva diše.
Zastava na autu, a srce bez zemlje,
patriota na riječima – na djelima niše."

U posljednje vrijeme, često se patriotizam svodi na simbole – troprsti pozdrav, parole, pjesme i zastave. Ipak, postavlja se važno pitanje: da li je patriotizam zaista samo u dizanju tri prsta, ili u nečemu mnogo dubljem?

                                           

Patriotizam nije poza, već odgovornost

Pravi patriota ne mora vikati "volim ovu zemlju" – on to pokazuje djelima. Brine o svom komšiji, poštuje zakon, čuva prirodu, ne krade od zajedničkog dobra, ne traži vezu za posao svom djetetu dok neko drugi s diplomom čeka šansu.

Patriotizam znači:

• da ne zaboravljaš istoriju, ali ne mrziš zbog nje;
• da ne tapšeš po ramenima političare koji ti prodaju prazne riječi;
• da ostaneš kad svi odu – i pokušaš nešto popraviti.

Tri prsta bez morala ne znače ništa

Dizati tri prsta, a ne platiti radnika? Mahati zastavom, a zakidati penzionera? Pjevati rodoljubive pjesme, a bacati otpad po rijekama? To nije patriotizam. To je pozorište.

Patriotizam nije samo emocija, nego i djelo. I ono se ne mjeri glasnoćom, već rezultatima. Ko iskreno voli svoju zemlju, neće je lagati, varati, uništavati i zavađati.

Da li smo zaboravili suštinu?

Nažalost, danas se često patriotom proglašava onaj ko najglasnije viče, dok tihi i pošteni rade, ćute i odlaze. Oni kojima je zaista stalo – sve ih je manje. A oni što mašu prstima – često to rade kad kamere gledaju.

Zato pitamo iskreno: Da li ćemo biti patriote samo na derbijima i izborima, ili i onda kad niko ne gleda?
Jer zemlja se ne voli rukom u vazduhu, nego rukama u poslu, glavom u razumu i srcem u istini.