Kako vratiti naše ljude kući – povratak života u Republiku Srpsku

Ne trebaju nam prazne ulice – trebaju nam naši ljudi

Posljednjih godina sve više naših ljudi napušta Republiku Srpsku, tražeći bolji život u inostranstvu. Neki odlaze zbog niskih primanja, neki zbog nesigurnosti ili nepravde, a mnogi jer su izgubili vjeru u sistem. I dok oni tamo negdje traže svoju sreću, ovdje ostaju prazne kuće, ugašene radnje i tihe ulice.

Nekada, nije trebalo mnogo da čovjek osjeti toplinu života. Dovoljno je bilo otići na kafu u lokal, a tamo bi već sjedio komšija, prijatelj, kum. Razgovaralo se o poslu, fudbalu, politici, planovima. Danas, u mnogim mjestima, ako svratite na kafu – zateći ćete tek po kojeg penzionera kako tiho prelistava novine. Sve više liči na pustoš, a to boli jer znamo da nije uvijek bilo tako.

Zašto su otišli – i šta ih može vratiti

Naši ljudi nisu otišli zato što nisu voljeli svoj kraj. Otišli su jer su izgubili nadu da se može pošteno živjeti od rada, da trud može biti nagrađen, a sposobnost cijenjena. Da bismo ih vratili, moramo im pokazati da se nešto mijenja.

Potrebno je povjerenje u sistem

Kada građanin vidi da zakon važi za sve isto, da se rad poštuje, a ne veze i stranačke knjižice – tada se javlja nada.

 Ekonomija mora disati

Ako mladi mogu zaraditi dovoljno da od rada žive dostojanstveno, a ne samo da preživljavaju, neće tražiti sreću drugdje. Lokalna privreda, porodične firme, podrška poljoprivredi i malim biznisima – to su temelji povratka.

Vratiti zajedništvo i toplinu života

Ne živi čovjek samo od plate. Ljudi se vraćaju tamo gdje osjećaju pripadnost. Treba ponovo graditi povjerenje među ljudima, okupljati se, pomagati jedni drugima. Da se ponovo osjeti ono „naše“ – komšijsko, domaće, srpsko.

Vratimo naše ljude, vratimo porodice

Republika Srpska ima sve – prirodu, zemlju, mir, toplinu doma. Ali nema dovoljno ljudi. A bez ljudi nema života.

Zato, hajde da zajedno stvorimo uslove da se naši sinovi, kćeri i prijatelji požele vratiti. Da se ponovo čuje dječiji smijeh u dvorištima, da kafane i ulice ponovo žive, da naš narod ne odlazi nego da dolazi.

Jer ako izgubimo ljude – izgubićemo i ono što nas čini živima.
Vrijeme je da vratimo naše ljude, naše porodice i našu vjeru da se ovdje može lijepo živjeti.