Bijeljina je nekada imala trg koji se nije pamtio po betonu i užarenim pločama, već po zelenilu, hladu i miru.
Trg oslobođenja, kakav je postojao tokom 1980-ih godina, bio je prava gradska oaza – mjesto gdje se disalo punim plućima i gdje su ljeta bila znatno podnošljivija nego danas.
U vremenu kada se sve češće govori o klimatskim promjenama, zagađenju i ekstremnim vrućinama, sjećanje na nekadašnji izgled trga djeluje kao podsjetnik da je Bijeljina nekada znala kako se gradi grad po mjeri čovjeka.
Zelena oaza u srcu grada
Trg oslobođenja bio je prepoznatljiv po bogatom drvoredu, travnatim površinama i prirodnoj hladovini.
Zelenilo nije bilo ukras – ono je imalo svoju svrhu. Drveće je proizvodilo više kiseonika, stvaralo svježinu i značajno smanjivalo temperaturu u centru grada.
Stariji Bijeljinci i danas pamte da se čak i u najtoplijim danima moglo sjediti na klupama, razgovarati i boraviti u centru, bez osjećaja gušenja i nesnosne vrućine.
Ljeta kakva se danas samo pamte
Dok su današnja ljeta u Bijeljini često nepodnošljiva, nekada je situacija bila drugačija.
Razlog nije bio u vremenskim prilikama, već u činjenici da je grad imao zelena pluća.
Trg oslobođenja je:
ublažavao gradske vrućine
stvarao prirodan protok vazduha
davao znatno više ozona
Zahvaljujući tome, centar grada nije bio betonska peć, već prostor u kojem se moglo normalno boraviti.
Mjesto susreta, a ne samo prolaza
Trg nije bio zamišljen kao prolazna tačka, već kao mjesto okupljanja i života.
Tu su se sastajali mladi, šetale porodice, sjedili penzioneri i odvijao svakodnevni gradski život.
Postojao je osjećaj zajedništva. Ljudi nisu dolazili da „prođu“, već da ostanu – da razgovaraju, posmatraju grad i provedu vrijeme.
Danas: beton umjesto hlada
Upoređujući nekadašnji i današnji izgled centra Bijeljine, razlika je više nego očigledna.
Zelenilo je potisnuto, a trg je izgubio svoju osnovnu funkciju – da bude prostor za ljude.
Danas dominiraju:
beton i pločnici
minimalna hladovina
visoke temperature
osjećaj zagušljivosti
Umjesto mjesta odmora, trg je postao prostor koji se ljeti izbjegava.
Trg oslobođenja kao podsjetnik
Nekadašnji Trg oslobođenja ostao je u sjećanju građana kao najljepši trg koji je Bijeljina ikada imala.
Ne zato što je bio savršen, već zato što je bio human.
Bio je dokaz da grad može imati dušu, da urbanizam može služiti čovjeku i da zelenilo nije luksuz — već potreba.
Možda se vrijeme ne može vratiti, ali se iz tog vremena može učiti.
Jer grad bez hlada, bez drveća i bez daha —
nije moderan grad, već umoran grad.
Tekst je autorski i zabranjeno je preuzimanje bez navođenja izvora – Portal NEMA NAZAD
Коментари
Постави коментар