Danas se u Ugljeviku, poslije dužeg vremena, pojavio ministar energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokić, pokušavajući da se predstavi kao spasilac grada, rudnika i termoelektrane. Došao je sa pričom o „rješenju problema“ i „povratku kontrole“, iako je suština svega da građanima Ugljevika pokušava da proda priču u kojoj treba da budemo zahvalni što ćemo platiti sopstvenu zemlju čak 240 miliona maraka.
Ono što se danas predstavlja kao herojski čin, u stvarnosti je samo nastavak loše politike koja je Ugljevik dovela na ivicu kolapsa. Zemlja o kojoj se govori nikada nije ni smjela da izađe iz ruku Ugljevičana i države. To je zemljište naših predaka, temelj na kojem decenijama počiva RiTE Ugljevik i energetski sistem Republike Srpske. Danas se, bez imalo stida, pokušava predstaviti kao uspjeh to što ćemo tu istu zemlju skupo otkupiti, dok se odgovornost za to što je uopšte data u koncesiju gura pod tepih.
Koncesija firmi povezanoj sa Rašidom Serdarovim bila je politička odluka, a ne nužnost. Vlada Republike Srpske, zajedno sa resornim ministarstvom, svjesno je strateški resurs predala privatnom interesu, bez jasnih garancija, bez zaštite lokalne zajednice i bez transparentnosti. Posljedice te odluke danas snose građani Ugljevika, dok se isti ljudi koji su problem stvorili sada pokušavaju predstaviti kao njegovi rješavaoci.
Posebnu težinu cijeloj priči daje činjenica da ugovor sa Serdarovim nikada nije bio dostupan javnosti. Građani nisu znali šta se potpisuje, pod kojim uslovima i u čije ime. I sada, kada se najavljuju novi potpisi i novi ugovori, nema razloga vjerovati da će ovaj put biti drugačije. Transparentnost se pominje samo u izjavama, dok se ključni dokumenti i dalje kriju od očiju javnosti.
Cijela predstava dobija dodatnu političku dimenziju jer se dešava svega sedam dana pred ponovljene izbore u Ugljeviku. U takvom trenutku, dolazak ministra i potpisivanje „spasonosnih“ dokumenata više liče na pokušaj da se građanima zamažu oči nego na iskrenu namjeru da se riješe suštinski problemi.
Nakon današnjeg potpisa ministra, građani se s pravom pitaju da li će sutra proraditi elektrana, da li će se kopati ugalj, da li će Ugljevik konačno imati grijanje, ili je i ovo samo još jedno mazanje očiju narodu pred izbore. Jer dosadašnja praksa pokazuje da su potpisi i izjave jedno, a stvarnost na terenu nešto sasvim drugo.
Najveći poraz ove politike vidi se upravo u svakodnevnom životu građana. Elektrana ne radi stabilno, grijanje je neizvjesno, a budućnost Ugljevika i dalje zavisi od papira koje niko nije vidio. Umjesto konkretnih rezultata, nude se obećanja i politički marketing.
Posebnu odgovornost snosi i lokalna vlast u Ugljeviku, koja sve ovo nijemo posmatra i klimoglavom odobrava odluke donesene daleko od očiju javnosti. Umjesto da stanu u zaštitu interesa građana, lokalni funkcioneri pristaju na ulogu statistâ u predstavi koju režira vrh vlasti. Zaboravljaju da političke pozicije nisu vječne i da se vrlo brzo mogu naći na drugoj strani.
Epilog današnjeg dolaska ministra i najavljenih potpisa je jasan – još jedna velika prevara naroda Ugljevika i okolnih mjesta. Problem koji je stvoren političkom odlukom sada se pokušava predstaviti kao uspjeh, dok se račun, kao i uvijek, ispostavlja građanima. Ugljevik ne treba spasioca koji dolazi pred izbore sa skupim obećanjima, već istinu, odgovornost i politiku koja neće prodavati ono što je oduvijek bilo naše.
Tekst je autorski i zabranjeno je preuzimanje bez navođenja izvora – Portal NEMA NAZAD
Коментари
Постави коментар