Dok se političke rasprave svakodnevno vode oko izbora, funkcija i podjela, jedna tema prolazi gotovo neprimijećeno — nestanak radnika. Ne simbolično, već stvarno. Sve je manje ljudi koji rade, a sve više onih koji odlaze. Ako se ovakav trend nastavi, za deset godina suočićemo se sa pitanjem koje niko danas ne želi izgovoriti naglas: ko će uopšte raditi u ovoj državi?
Odlazak koji ne prestaje
Republika Srpska ,Bosna i Hercegovina već godinama gubi stanovništvo. Mladi ljudi, radno sposobni, školovani ili zanatlije, masovno napuštaju zemlju. Razlozi su jasni — male plate, nesigurnost, politička nestabilnost i osjećaj da se trud ne cijeni.
Ne odlaze samo ljekari i inženjeri. Odlaze vozači, električari, varioci, konobari, medicinske sestre. Upravo oni bez kojih sistem ne može funkcionisati.
Ko će raditi za 10 godina?
Ako se trend nastavi, za deset godina suočićemo se sa ozbiljnim problemima:
neće imati ko da radi u fabrikama
neće imati ko da održava elektro i vodovodne sisteme
neće imati ko da vozi autobuse i kamione
neće imati ko da brine o starijima
Već danas poslodavci ne mogu pronaći radnike, a pojedine firme uvoze radnu snagu iz dalekih zemalja. To nije razvoj — to je znak da se domaće tržište rada urušava.
Država penzionera, bez onih koji uplaćuju
Posebno zabrinjava odnos zaposlenih i penzionera. Sve je manje onih koji uplaćuju doprinose, a sve više onih koji od sistema zavise. Takav odnos dugoročno nije održiv.
Bez radnika nema ni penzija, nema stabilnog budžeta, nema javnih usluga. Država bez radne snage postaje država koja se zadužuje samo da bi preživjela.
Mladi ne odlaze zbog novca – već zbog nade
Često se govori da mladi odlaze zbog plata. Istina je dublja. Odlaze jer ne vide perspektivu. Jer znaju da znanje često nije presudno, već podobnost. Jer se zapošljavanje prečesto ne mjeri sposobnošću, nego vezama.
Kada mladi izgube vjeru da se trud isplati, odlazak postaje jedina logična odluka.
Šta nas čeka ako se ništa ne promijeni?
Ako se nastavi ignorisanje ovog problema, za deset godina možemo očekivati:
prazna sela i manja mjesta bez stanovnika
zatvaranje škola zbog nedostatka djece
kolaps pojedinih javnih sistema
rast poreza za one koji ostanu
još veće socijalne razlike
To neće biti iznenadna kriza — već tiha propast koja se dešava pred našim očima.
Ima li rješenja?
Rješenja postoje, ali zahtijevaju političku volju i odgovornost:
dostojanstvene plate za radnike
sigurnost zaposlenja
borbu protiv stranačkog zapošljavanja
podršku mladim porodicama
stvaranje sistema u kojem se znanje cijeni
Bez toga, priče o patriotizmu i ostanku u zemlji ostaju prazne parole.
Vrijeme ističe
Država se ne gradi govorima, već ljudima koji u njoj rade. Ako radnici nestanu, nestaće i država — ne formalno, već suštinski.
Pitanje više nije da li odlaze, već ko će ostati.
Ako danas ne otvorimo oči, za deset godina možda nećemo imati kome da objašnjavamo šta smo izgubili.
Tekst je autorski i zabranjeno je preuzimanje bez navođenja izvora – Portal NEMA NAZAD
Коментари
Постави коментар