Gradski odbor SNSD Prijedor je, povodom odluke radnika Rudnika “Nova Ljubija” da se uključe u štrajk glađu, izrazio “duboku zabrinutost” i poručio da ostaje uz zaposlene. Međutim, mnogi se pitaju – da li je ova podrška iskrena ili je riječ o političkom performansu?
Podsjetimo, Rudnik “Nova Ljubija” je prvo prodat privatnom preduzeću, da bi ubrzo potom preduzeće završilo u stečaju. Radnici su, kako sami kažu, ostavljeni na milost i nemilost, dok se političke strukture trude da pokažu brigu i solidarnost tek kada su problemi neizbježni.
Cijela situacija djeluje apsurdno: oni koji su omogućili prodaju, a posredno i stečaj preduzeća, sada se pojavljuju kao “zaštitnici” radnika. Pitanje koje se nameće je jednostavno – ko ovdje pravi koga maloumnim?
Radnici “Nove Ljubije” ne traže prazne izjave i političke fraze. Oni traže sigurnost, poštovanje svojih prava i realnu pomoć. Dok se Gradski odbor SNSD-a trudi da pokaže svoju ljudsku stranu, radnici ostaju u teškoj situaciji, čekajući konkretna rješenja, a ne samo obećanja.
Štrajk glađu je dramatičan apel za pomoć i podsjetnik na to da političke izjave bez stvarne akcije ne mogu nadomjestiti odgovornost koja je prethodno propuštena.
Portal NEMA NAZAD
Коментари
Постави коментар